Nin je središte dekanata naše Nadbiskupije, sedamnaest kilometara sjeverozapadno od Zadra. Smješten je na manjem poluotoku. Zaštitnik župe je sv. Anselmo (Azel) , biskup, po tradiciji jedan od 70-orice Kristovih učenika, osnivač biskupije i prvi biskup ninski. S pratiocima, đakonom Ambrozom i sv. Marcelom, Anselmovom rođakinjom (Bianchi, Farlati), krenuo je poslije Kristova uskrsnuća preko Galije prema Hrvatskoj kao vjerovjesnik. Posvećena muje bivša ninska stolna crkva, čiji zlatni moćnici čuvaju njegove relikvije: ruku sv. Anzelma (Leksikon ikonografije, Zagreb 1979.).
Starohrvatski kraljevski grad
Naseljen je već deset stoljeća prije Krista i kasnije bio značajno središte ilirskog plemena Liburna. Golemi ostaci foruma, hrama i kipovi rimskih careva svjedoče da je već u 1. st. Nin bio značajna rimska naseobina (kolonija) – Aenona. Most na istočnoj strani gradio je Gaius Julius Aetor u 1. st.. Sjeverno od glavne ulice dizao se monumentalni hram, najveći na Jadranu, s golemim kipovima rimskih careva (pokopani početkom kršćanske ere i pronađeni u 18. st.. Nin se nalauio u moćvarnom području među lagunama, što je bila velika prepreka pridošlicama za seobe naroda, te je stoga poput Zadra ostao neoštećen. Hrvati naseljuju Nin već u 7. st. i on postaje “prvo političko i crkveno središte dalmatinske Hrvatske” (Lj. Karaman). U 9. st. u njemu uspostavljaju svoj državni suverenitet. Ninska županija bila jer najveća hrvatska teritorijalna jedinica i sjedište župana, podžupana, sudskih i upravnih organa. Bio je sjedište knezova, a od kralja Zomislava (910.-928.) imao je i kraljevski dvor. Tu je stolovao knez Branimir, zatim i Petar Krešimir IV. Od 10. st. u Ninu Hrvati služe bogoslužje na staroslavenskom jeziku (glagoljaško bogoslužje). O tome svjedoče bogati arheološki nalazi kao što su dvorska kapelica sv. Križa, izvorna sakralna građevina, s glagoljskim natpisom župana Godečaja iz 9. st. Ta prva prijestolnica crkva u Hrvata “tipičan je primjer originalnoga starohrvatskog graditeljstva” (L j. Karaman). Spomenimo i šestostranu mramornu krstionicu kneza Višeslava, ukrašenu pleternim križem i latinskim natpisom koji spominje kneza Višeslava, prvoga po imenu poznatoga vladara hrvatskoga, s početka 9. st. Ona je “najeminentniji spomenik hrvatskog kršćanstva u Ninu” (E.Peričić). Već tada, za vrijeme hrvatskih kraljeva, imamo i svoj starohrvatski brod. U ninskoj luci je nedavno pronađena sačuvana galija, condura croatica. Tima izvornim djelima svoje drevne i autohtone uljudbe možemo se i danas ponositi pred čitavom Europom. Mlečani su poptuno porušili Nin 1646. gdoine da ne bi pao u Turske ruke i poslužio im za utvrdu i utočište. Po odlasku Tuaraka, Nin se nije obnoviojer ga je naselilo novodoseljeno stanovništvo koje mu nije moglo vratiti urbani karakter. Status grada Nin je dobio god. 1997., odlukom Hrvatskoga sabora. Povijest Nina obrađena je u zborniku “Povijest grada Nina”, pretisak Radova Instituta HAZU, sv. XVI-XVII., Zadar, 1969.
Ninska biskupija
Nastala je u doba hrvatskih narodnih vladara i Nin je bio sjedište prvoga hrvatskog biskupa, povijesnog Teodozija (879.). Njegova se ovlast, jurisdikcija, protezala nad područjem čitave kraljevine Hrvatske (dalmatisnki gradovi imali su svoje biskupe.) Ninski biskupi, osobito Grgur I. Ninski (900-925), nepokolebljivi su branitelji starsolavenskog jezika i glagoljice u crkvenom bogoslužju od polovice 9. i u 10. st. Bila je ukinuta na crkvenim saborima 925. i 928. u Splitu. Ponovno je uspostavljena u 11. stoljeću, ali su njezine granice svedene na prostor ninske i llučke županije te polovicu Like, budući da su u međuvremenu osnovane kninska i biogradska biskupije. Ninska biskupija traje do 1828. god., kada je bulom pape Leona XII. dokinuta i pripojena Zadarskoj nadbiskupiji. Potpavši 1409. god. pod Veneciju, Nin ekonomski propada. Za Kandijskog rata 1646. god. ruše ga Mlečani da se turska vojska u njemu ne učvrsti i odatle napada Zadar. Turske provale (od 15. st.) u naše Kotare kao i tuđinska mletačka nebriga toliko oslabiše Nin, da se više nikada nije obnovio i ojačao ni slavom ni pučanstvom. Ninski su biskupi uglavnom rezidirali u Zadru.
Nin je također i prvo središte našega glagoljaštva i starohrvatskog bogoslužja, jedinstvene povlastice koju su Hrvati dobili u vrijeme ninskoga biskupa Teodozija, a koju obrani na splitskom saboru slavni biskup Grgur Ninski. Posebnost glagoljaškog bogoslužje jest u tome što se rimski obred služio na staroslavenskom jeziku iz bogoslužnih knjiga pisanih jedinstvenim hrvatskim pismom glagoljicom, a ne na latinskom kao u čitavoj Katoličkoj crkvi. Glagoljaško bogoslužje baština je svete braće Ćirila i Metoda, apostola Slavena i njihovih učenika koji su sudjelovali u pokrštenju Hrvata. Jedinstvena je to pojava u svijetu te spada u najizvornije elemente hrvatske narodne kulture i samobitnosti. Sve su župe ninske biskupije, koja se prostirala Ravnim kotarima, čitavu svoju povijest bile glagoljaške, te se u njima i danas čuvaju glagoljski misali, časoslovi, rukom pisane isprave i elemneti sglagoljaškog pučkog crkvenog pjevanja. I “prvo medunarodno priznanje Hrvatske, 7. lipnja 879. godine, od pape Ivana VIII. vezano je uz složno djelovanje kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija” (E. Peričić). To su hrvatski katolici najsvečanije proslavili u Ninu, 6. rujna 1979. godine, pod nazivom “Branimirova godina”; spominjući se tisućustote obljetnice hrvatske duhovne samostalnosti i izmjene pisama hrvatskoga kneza Branimira i pape Ivana VIII. Tada je Papa blagoslovio kneza Branimira i njegov hrvatski narod. Slavlje na ninskoj uzvisini Grguru predvodio je Papin izaslanik kard. Franjo Šeper, uz sve hrvatske biskupe, 600 svećenika i redovnika te 250.000 vjernika. U Ninu susrećemo danas samo par crkava. Apostolski vizitator Michael Priuli zatekao ih je 1603. g. u samomu gradu jedanaest, a povjesničar C. F. Bianchi šest crkava koje su postojale na nevelikom ninskom poluotoku.
Višeslavova krstionica i relikvijar sv. Azela
Župna crkva (nekoć katedrala) sv. Anselma
Usred mjesta nalazi se župna crkva sv. Anselma (Azela). Za vrijeme hrv. nar. vladara i kasnije, za trajanja ninske biskupije, bila je ninska katedrala. Sagrađena je u 7. st. Njezin je prostor u funkciji kršćanskog kulta od najstarijih kršćanskih vremena. najstariji kršćanski sadržaju nalaze se s južne strane crkve gdje je rismka stambena zgrada bila preuređena u oratorij s pridodanom apsidom. Bilo je to vjerojatno u 4. st. kada je nastala izdužena pravokutna građevina (14 x 4 m). Prostor apsida je popločan a u sredini je stajao oltar. Na jugositočnoj strani pronađen je bazen neparvilnog kružnog oblika koji je služio kao krstionica. Početkom 6. stoljeća sa sjeverne strane se usporedo glradi nova crkva i to je najstariji sloj današnje župne crkve koju predaja naziva sv. Trojstvom i koju je navodno utemeljio sv. Asel, prvi ninski biskup. Imala je dimenzije 22,5 x 10, s polukružnom apsidom na istočnoj strani s vanjskim lezenama. S oratorijem je tvorila liturgijsko jedinstvo (neobiačan primjer dvojnih crkava)S jugoistočne strane dograđena je poslije pastoforija, kasnije opet na sjeveroistočnoj strani pridodana je prostorija s pravokutnim krsnim bazenom u kojoj je vjerojatno stajala Višeslavova krstionica. Uz južnu stranu u 12. ili 13. st. masivni romanički zvonik s biforama. (Crkve u sjeverozapadnom dijelu zadarskog zaleđa: Građevinar 61 (2009) 7.). Crkva je obnovljena je za kralja Zvonimira 1070. god. i kasnije više puta restaurirana (1528., 1673. /nakon povlačenja Turaka/, 1892….). Današnji joj je izgled od 1795. god. Glavni oltar u baroknom stilu dao je podići zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (+ 1745.). Zvonik župne crkve sv. Anselma nalazi se zapadno od crkve, nekadašnje katedrale, kao samostalna građevina iz tesanog kamena. Visok je, bez piramide, 19 a širok 4,75 metara. Romaničkogje stila i piramidasta završetka. Građenje na četiri kata. Na trima gornjim katovima ima na sve četiri strane velike kamene bifore.
Pred tridesetak godina izvršeni su na njemu veliki konzervatorski zahvati, otkriveni njegovi originalni oblici. Velike je starine i vrijednosti. Smatra se da potječe iz 13. st., a prema C. F. Bianchiju “sagrađenje 1681. godine, što bi trebalo smatrati godinom rekonstrukcije – smatra akademik Ivo Petricioli. Tom je zvoniku pripadalo zvono, pronađeno s natpisom “S. ASELLUS EP. MCC.”
Na strani zvonika naslanja se na crkvu pobočna kapela sv. Marcele, zvana Gospe od Zečeva, iz 15. st., s Gospinim kipom iz istog vremena. Vrijedan drveni lik Marijin odjeven je u haljinu i plašt. Gospa drži božansko Dijete na rukama. I Majka i Dijete nose na glavama visoke zlatne krune. Još se u kapeli nalazi nadgrobna ploča ninskog biskupa Jurja Divnića. Kip je pred navalom Mlečana 1646. g. bio prenesen u Zadar i nakon deset godina opet vraćen u pobočnu kapelu ninske crkve gdje se čuva do danas. Majka Božja, pod imenom Gospa od Zečeva, posebno se časti u drevnom Ninu. Njezina je crkva glavno Gospino proštenište Zadarske nadbiskupije i danas. Blagdan Gospe od Zečeva slavi se u ponedjeljak prije Uzašašća Gospodinova. Toga se dana okupi u Ninu dosta hodočasnika iz obližnjih župa, Zadra i čitave nadbiskupije.
Reljef sv. Ambroza, đakona, na vanjskom zidu župne crkv e i Kip Gospe od Zečeva
Starohrvatska crkva sv. Križa
U blizini župne crkve sačuvana je starohrvatska crkvica sv. Križa, prije spomenuta, “biser staroga hrvatskog graditeljstva” (R. Filipi), u obliku grčkoga križa. Izgradio ju je pokraj svojeg sjedišta ninsku župan Godečaj. Izvorna je sakralna građevina, s glagoljskim natpisom župana Godečaja iz 9. st. na pragu i pleternim ukrasom. Izgrađena je na starijim rimskim građevinama a uokolo nje pronađeno je gotovo 170 rimskih grobova.Tvore ju četiri pravokutna kraka, s tri apside i tamburom s kupolom na krićištu te ulaz na zapadnom dijelu. U unutrašnjojsti svetište čine tri polukružne apside, od kojih je glavna upisana u dvije bočne istaknute u prostoru. U tjemenu je svake apside prozor. Vanjski plašt je raščlanjen plitkim nišama samo u gornjim dijelovima tena tamburi. Uz sv. Donat u Zadru, ova je crkvica najpoznatiji naša predromanička crkva. Engleski arhitekt T. Jackson nazvao ju je “najmanjom katedralom u kršćanstvu”, premda vjerojatno to nije nikad bila već je služila biskupu kao kapelica. Sve su joj linije nepravilne. Građena je u 9. st.a tloctom podsjeća na grčki jednokraki križ. Sve mjere na najdužim dijelovima iznose joj 9 m, a tolika je i dužina, širine i visina. Jedni je svrstavaju u križne crkve, drugi u trobrodne bazilike a treći zbog svodova u četverolatične (čtverokonhone) crkve. Mladen Pejaković drži da su pomaci od nepravilne osi i greške u zidanju posljedica praćenja sunca te da je crkvica služila kao svojevrstan sat i kalendar u vrijeme građenja, posebno za ravnodnevnica i suncostaja što bi moglo biti i u svezi s liturgijom (pokazivanje vremena za molitvu časoslova) budući da su se njome koroistili svojevremeno i benediktinci. Bila je neko vrijeme i dvorska kapelica hrvatskog kraljevskog dvora.
Crkva sv. Ambroza (13./14. st)
Romaničko-gotička jednobrodna crkva iz 13./14. st. koja je nekoć pripadala benediktinskom samostanu a nalazi se pokraj Gornjih gradskih vrata.
Crkva sv. Nikole u Prahuljama. Jugozapadno od Nina, zanimljiva je centralna građevina iz 12. st. u obliku trolista, s kulom. (Vidi: Kulturno-povijesna baština i župa Zaton).
Crkva sv. Marije, Gospe od Zečeva (“de Leporinis”)
Nalazi se desetak kilometara izvan Nina, na otočiću Zečevo, na području župe Vrsi. Sagradili su je u 14. st. pustinjaci, čuvari crkve i samostana.
Na groblju, na ostacima nekadašnje crkve sv. Ivana Krstitelja, sada se diže kapela Gospe od Ružarija.
Zvona. U ninskom zvoniku njiše se danas pet zvona novijega datuma.
1. Najmanje se nalazi na sjeveroistočnoj strani. Nosi natpis: LJEVAONICA ZVONA JAKOVA CUKROVA, SPLJET 1901. Na zvonu su utisnute četiri figure mjesnih zaštitnika. Gornji i donji dio bogato su ukrašeni. Promjer – 50 cm.
2. Drugo zvono je nešto veće. Ima promjer 60 cm. Natpis u medaljonu: SALIO KVIRIN LEBIŠ, ZAGREB 1933. Natpis unaokolo: SVETI AMBROZIJE, MOLI ZA NAS! Dekoracije: grožde i lišće s viticama.
3. Treće zvono nosi veliki natpis: FVSE FRANCISCO BRIOLI, UDINE. U dorijem dijelu piše velikim slovima: NIN – NONA 1923.
4. Četvrto zvono je salio: KVIRIN LEBIŠ, ZAGREB 1933. Drugi natpis: GOSPE OD ZEČEV A, MOLI ZA NAS! Promjer – 70 cm.
5. Najveće zvono smješteno je na jugozapadnoj strani. Natpis: SALIO KVIRIN LEBIŠ ZAGREB – 1933. Promjer 77 cm. Drugi veliki natpis: OD MUNJE I GRADA, OSLOBODI NAS, GOSPODINE! Ima lijepih ukrasa pri vrhu.
U Ninu, simbolu naše državnosti, održana je od 30. svibnja do 7. lipnja ove godine Gospodnje 1998. proslava .’Nin, najstariji hrvatski kraljevski grad”. Budući da su dosadašnji vlastodršci (kraljevska i komunistička Jugoslavija) bili neskloni njegovoj izgradnji i obnovi, odsad će se u našoj slobodnoj Domovini tomu našemu najstarijem kraljevskom gradu posvećivati više pažnje i sustavno raditi oko njegove svestrane revitalizacije i obnove.
Rozario Šutrin, Iz povijesti naših župa – Grad Nin, u: Vjesnik zadarske nadbiskupije, God. XLIII. Br. 7-8/1998. str. 223-225.
Slike i podaci uzeti sa stranice Zadarske nadbiskupije : http://zupe.zadarskanadbiskupija.hr/?page_id=1936
